Malo pre nego što su zatvorili jaz Ribarohe, kiša je silovito pljusnula po srušenom i pustom gradu. Jarci planinskog lanca Kastiljo su se besno izlili na pristanište i uništili suvu užad na groblju leuta koji su otplovili rekom. Nošeni gnevnim Ebrom koji je zaboravio na brazde pramaca i ritam vesala, stradali su u brzacima i po stenju. Devica Karmen se nasukala pred Ostrvom trinaest svetaca, njen pramac je naleteo na topoljak na bregu. Kada je voda usahnula, niko nije prepoznao ostatke plovila; srdžba poplave izbrisala je slova njegovog trećeg imena. Stari Neptun, porinut u vreme sjajnih dana Raja na zemlji uz govore, zastave i muziku na Molu udovica, zauvek je postao bezimeni kostur mrtvog drveta.
Srušeni grad [Camí de sirga] Trad. al serbi d’Igor Marojević. Belgrad: Laguna, 2007.
© 2009-2021 Espais literaris de Jesús Moncada · Disseny de Quadratí