Četvorougaoni stubovi i pregradni zidovi srušili su se s praskom; zaglušujuća buka u kojoj su se mešali škripa jelovih i nosećih greda, rušenje stepeništa, podova, tankih zidova i tipli, lom stakala i cigala, crepova i mozaika, odjeknuli su Strminom Potkovice dok se mesto sunovraćivalo. Odmah se oblak prašine, prvi od onih koji su morali da prate dugu agoniju što je upravo počinjala, uzdigao nad gradom, da bi se lagano raspršio u svetlom vazduhu prolećnog jutra.
Srušeni grad [Camí de sirga] Trad. al serbi d’Igor Marojević. Belgrad: Laguna, 2007.
© 2009-2021 Espais literaris de Jesús Moncada · Disseny de Quadratí